GOVOR SAFETA ORUČEVIĆA,
DOGRADONAČELNIKA GRADA MOSTARA NA OTVARANJU SPOMENIKA MOSTARSKIM JEVREJIM ŽRTVAMA HOLOKAUSTA U DRUGOM SVJETSKOM RATU.

Mostar,2,decembar 1999.godine.

Zoran Mandlbaum
VELIČANSTVEN POMEN NEVINIM
Nakon 54 godine

Nama je duboko urezano u sjećanje i ne možemo zaboraviti genocid izvršen nad 6 miliona nevinih, koji su nacističkim rasnim zakonima bili isključeni iz ljudskog društva i ubijeni u logorima smrti širom Evrope. Na ovaj način danas ćemo odati duboko poštovanje žrtvama i obnoviti svoj zavjet da ih nikad nećemo zaboraviti. Na ovaj način se uključujemo u opće jevrejske projekte "Svaka žrtva ima svoje ime", koji je potaknuo memorijalni muzej Yad Vašam iz Jerusalema. Podizanjem spomenika biće spasena od zaborava istina da su ovdje živjeli naši tragično nastradali sugrađani Jevreji, članovi porodica kojih više nema u Mostaru: Perera, Konforti, Altarac, Altkorn, Koen, Levi, Kabiljo, Širc, Bergman, Fižbajn, Laufer, Maestro, Švarc, Gaon itd. do 39 porodica.
Yad Vašam na hebrejskom znači spomenik i mjesto sjećanja koje upućuje poruku svijetu i svim ljudima da sjećanje na žrtve i zločine mora biti opomena da se zlo ne ponovi, da nevini ljudi ne pate i stradaju zbog izopačenih ideologija. Svi ljudi, bez obzira na nacionalnost, boju kože i na svoju religiju imaju pravo na život i mir. To naglašavam zato što smo, nažalost, opet bili svjedoci rata i "etničkog čišćenja", odnosno genocida, u našoj neposrednoj prošlosti. I jedno i drugo osuđujemo i saosjećamo s nevinim žrtvama. To mora biti poruka i pouka ljudima na ovim prostorima da se to više nikad ne ponovi.
Različitost vjere, nacija i kulturnih identiteta na ovim prostorima ne može biti nikakva prepreka postizanju mira i suživota. Upravo su Jevreji, živeći i preživljavajući stoljećima u sredinama u kojima su bili manjina, više puta pokazali da, ukoliko te sredine neposrednije integriraju Židove, korist od židovskog angažmana i aktivizma općenito je bila još veća.
Jevrejska općina Mostar i Zajednica Jevrejskih općina Bosne i Hercegovine 1992. godine su se jasno solidarisale sa narodima Bosne i Hercegovine kao žrtvom agresije. No, od riječi uvijek više govore djela. Upravo Jevrejska općina Sarajevo a kasnije i Židovska općina Mostar u saradnji sa jevrejskim organizacijama iz inostranstva: Engleske, Holandije, Amerike uključenih u JOINT organizirali su pomoć opkoljenim gradovima Sarajevu i Mostaru u doba kada niko drugi nije to mogao učiniti. Ta pomoć dijeljena je svima koji su tada živjeli u teškim i neljudskim uslovima.
Drugi svjetski rat je sveo Jevrejske zajednice na ostatke ostataka, jer je na području NDH godinu 1945. živ dočekao tek svaki peti Jevrej. Nakon godina mirovanja i prilične neaktivnosti život se vratio u židovsku zajednicu polovinom 80-tih. Razvio se kulturni život, intenzivirale posjete lzraelu i učenju hebrejskog. Obnovila se "La Benevolencija" i izdavačka djelatnost. O tome svemu i nova demokratska vlast daje Židovskoj općini Mostar značajnu podršku. Neposredni odnosi Židovske općine sa drugim religijama u Mostaru više su nego dobri. Mi Jevreji danas smo posebno osjetljivi sa poistovjećivanjem vjere sa nacijom i državom, posebno ako se to radi o većinskom narodu.
U srednjem vijeku Mostar je bio važno raskršće koje je povezi- valo Bosnu, Crnu Goru sa Dalmacijom i talijanskim lukama, tako da se 1570. godine u arhivskim knjigama spominju dvojica prvih Jevreja Danijel Rodrigez i Moša Koen, kao građani Mostara "Habitor". Bili su Sefardi, to jest prognanici iz Španije, a našli su topao prijem od turske imperije koja je vladala na ovim prostorima.
Značajno doseljavanje Jevreja dogodilo se u 19. stoljeću do- laskom Austro-ugarske, kad su se ovdje naselili Aškenazi donoseći zapadno-evropsku kulturu, a takođe i način života istočnoevropskih Jevreja uključujući i jezik jidiš. Starosjedioci Sefardi i novopridošli Aškenazi stvaraju zajedničku Jevrejsku vjeroispovijednu Općinu kao prvu uopće poznatu u Evropi tako da godine 1890. otvaraju zajedničku sinagogu.

S ponosom ovom prilikom želim istaknuti da je već 1940. godine u Mostaru boravilo 956 Jevreja izbjeglica iz cijele porobljene Evrope, kojima je ovaj grad pružio barem i privremeno gostoprimstvo pred nadolazećim fašizmom. Značajna finansijska sredstva obezbijedio je narodni heroj Jakob Baruh Španac, po kome je i jedna ulica donedavno nosila ime. Većini danas preživjelih Jevreja, zaštitu pred progonima od fašizma pružili su građani Mostara kao Jevrejska vjeroispo- vjedna općina Mostar, na čelu sa predsjednikom Davidom Hajonom, koji je puno učinio za izbjeglice, koje su pristizale 1941. iz Bosne. On je uspio da stvori dobre odnose sa talijanskim vlastima u Mostaru, tako da je spasio mnoge jevrejske izbjeglice. Za napore i zasluge oko zbrinjavanja Židova, grad Mostar je dobio "Megilu zahvalnicu" od Saveza jevrejskih općina Jugoslavije, koju je prije desetak godina uručio njen predsjednik Dr Lavoslav Kadelburg.
Svi Jevreji Mostara deportovani su 17.11.1942. godine na ostrva u Dalmaciji, a nakon toga na otok Rab, gdje su dočekali kapitulaciju Italije. Većina mlađih zatočenika otišla je u partizane, a oni koji su ostali doživjeli su gorku sudbinu u jednom od koncentracionih logora Njemačke, ili Nezavisne države Hrvatske.
Prije Drugog svjetskog rata u Mostaru je bila dobro orga- nizovana Jevrejska općina, koja je brojala 310 članova, a i zbrinjavala preko 1500 Jevreja, koji su došli iz Bosne. U Holokaustu je nastradalo 138 mostarskih Jevreja, tako da više uopšte nema nosioca 39 prezimena.
Plemenitu inicijativu u izgradnji Memorijalnog spomenika Jevrejima Mostara dao je grad Mostar na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom gosp. Safetom Oručevićem 1997. godine, što je naišlo na razumijevanje i odobravanje svih članova Općine i drugih donatora, koji su nakon toga obezbijedili finansijska sredstva: Grad Mostar, The American Joint Distribution Committee New York na čelu sa velikim humanistom Yechiel Bar - Chaimom, koji je cijelo vrijeme organizovao pomoć onima kojim je trebala na prostorima bivše Jugoslavije, Kon Mihajla i Dr. Moritza Levija, sefardskog nadrabina iz Švajcarske.
Jevrejsko groblje u Mostaru obnovljeno je 1996. godine uz fi- nansijsku pomoć Evropske Unije nad Mostarom i preduzeća iz Mostara: "Vodovod" i "Komos". Ovakav memorijalni spomenik nastao je zahvaljujući idejama kipara Florijana Mićkovića, arhitekata Džudže, Gutića i Atijasa, te arhitektonskih biroa "Arten" i "Čip" Mostar. Radove je izvelo J.P. "Komos" Mostar i svima im velika hvala.
1952. godine Jevrejska općina Mostar poklonila je svoju sina- gogu gradu Mostaru za potrebe Pozorišta lutaka, jer je nije mogla zaštititi od propadanja. Nadam se da će nam grad Mostar pomoći istorijskom kompenzacijom imovine u izgradnji "Jevrej- skog kulturnog centra" u Mostaru sa malom sinagogom za čim se danas osjeća velika potreba.

Želimo se zahvaliti svima koji su došli na našu svečanost.

ZIHRONAM LIVRAHA !

GOVOR SAFETA ORUČEVIĆA,
DOGRADONAČELNIKA GRADA MOSTARA NA OTVARANJU SPOMENIKA MOSTARSKIM JEVREJIM ŽRTVAMA HOLOKAUSTA U DRUGOM SVJETSKOM RATU.

Mostar,2,decembar 1999.godine.

Želim vas pozdraviti u ime građana cijelog Mostara.

Ovo je izuzetan događaj u istoriji našeg grada.Zato imam potrebu i da kažem neke svoje osjećaje.

Danas se osjećam i ponosan i zbunjen – ponosan što danas otvaramo ovaj spomenik našim sugrađanima Jevrejima stradalim od fašizma u Drugom svjetskom ratu,a zbunjen- što ga otvaramo tek danas.

Nameće se pitanje- kome je i zašto bilo potrebno čekati 54 godine? ! Ovaj je spomenik dug mostarskim Jevrejima – dug iz naše prošlosti ali i dug naše sadašnjosti.

Samo prije nekoliko godina – historija kao da nam je uzvratila udarac.Kao da su sile zla našle sklonište u našem zaboravu da bi se osvetile.Nažalost,Mostar je tragičnije zapamtio ovaj posljednji nego Drugi svjetski rat.Mostarski simboli,Stari most.mostarske crkve i džamije preživjeli su fašizam Drugog ,ali nisu fašizam ovog rata;u onom ratu Mostar nije imao masovne logore i logoraše za njegove građane,u ovom ratu jeste imao.Spomenik koji dans otvaramo navodi na mnoga pitanja.

Zato se danas moramo upitati,jesmo li naučili istorijsku lekciju da će sile mraka i zla biti uvijek oko nas?!

Jesmo li dovoljno učinili da strahote koje smo zadnjih godina doživjeli ostanu zapamćene?Hoćemo li sačuvano sjećanje uspjeti prenijeti bez mržnje budućim generacijama?

A svjedoci smo,nažalost,da se i danas,sasvim slučajno ili sasvim namjerno,pokušavaju naći kompromisi između fašizma i antifašizma.

I da se svakodnevno,apsurdno-pokušava izjednačiti zlo i borba protiv zla.

Zato ovaj spomenik koji dans otvaramo ovdje jeste mali spomenik Jevrejima stradalim u Drugom svjetskom ratu – ali je njegovo otvaranje pomern i svim dobrim ljudima koji vode borbu protiv zla,svim nevinim žrtvama,i onda i sada,u gradu Mostaru koji je postao veliki spomenik antifašizmu.

Osjećam potrebu da dans ovdje još jednom potsjetim na neizmjernu ulogu Jevreja BiH a preko njih i Jevreja iz cijelog svijeta,koji pomažu da BiH i njeni građšani pobjede svoje neprijatelje.

Šalom