IZVAN DIJALOGA, NEMA DRUGOG PUTA
MOST NA NERETVI

“S vremena na vrijeme dogodi se u ljudskom društvu da se mržnja, laž i gnjev izliju iz svog korita i sve poplave…”

Ivo Andrić, nobelovac

Piše: JOSIP MUSELIMOVIĆ

U četvrtak, 23.srpnja, kada su prve sjene dolazećeg povečerja zagrlile grad i njegovu staru jezgru, lijevu i desnu obalu, s vrha opjevanog mosta, u znak sječanja na sve žrtve rata, u šumeću smaragdnu ljepoticu, spušteni su vijenci svježeg cvijeća. Prisutnost članova Predsjedništva BiH Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića i Mladena Ivanića, na simboličan način, navijestila je vrijeme pomirenja, suradnje i suživota.

Nakon toga, u posebno svečanom ozračju, na terasi restorana Labirint, u organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju, dvadesetorici laureata, sugrađana i onih koji su u Mostaru rođeni, dodijeljene su povelje društvenog priznanja. Povelje s imenom “Mimar mira”. U svome, na sreću-dugom životnom i profesionalnom vijeku, zavrijedio sam brojna priznanja. Jedna su za životno djelo u profesiji, druga za najveća kulturna i humanitarna postignuća, a treće, za jedno i drugo – odlikovanje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića i potpisom predsjednika Republike Hrvatske. Sva priznanja čuvam kao drage uspomene. Ovo najnovije i najdraže naziva “Mimar mira”, posvetio sam sjećanju na pokojnu majku Luciju. Sjećam se odrastanja bez nevino ubijenog oca i njenih opomena.

“Na svakom mjestu, u svakoj prilici, moraš živjeti životom časnog čovjeka. Samo tako i nikako drugačije, sine moj”, govorila je i savjetovala. Tako je govorila i u nevremenu društvene nepravde i stigmatizacije zapadne Hercegovine i hrvatskog naroda koji je nastanjuje.

Hoće li događaj s terase restorana Labirint i podnožja Starog mosta iznevjeriti nadu običnog i svakog razumnog čovjeka? Hoće li nad umornim gradom zasjati svjetlost koja će svojom snagom donijeti vedrinu i nadu za bolji život ili će sve, kao koncem prošlog stoljeća, otići u sunovrat?! U provaliju nesporazuma koji tinjaju odmah ispod površine Zemljine kore…

Pitanja su ozbiljna, a odgovor složen i težak. Slavni nobelovac savjetuje da se svaki nesporazum – s malo razuma, malo napora i dosta dobre volje, nekako da urediti i uskladiti. Pitanje je- jesmo li sposobni za to?
Kada se i površno baci pogled na povijest minulog stoljeća, na Prvi i Drgi svjetski i posljednji rat stječe se dojam da su na Balkanskom poluotoku sve duševne bolesti zakazale sastanak. Kao da, s vremena na vrijeme, organiziraju festival nesporazuma i podmetanja, čiji se konačni ishod zna.

(Tekst je preuzet iz Večernjeg lista, nedjelja, 26.srpnja 2015.)