Ilija Jandrić«STARI MOST»

Ilija Jandrić Rodjen 1975. godine u Sarajevu, gdje je živio do 1992. Kao izbjeglica dolazi u Zagrebu, gdje i danas živi. Diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, a prošle godine kao stipendist britanske vlade magistrirao televizijsko novinarstvo na Goldmisths Collegeu, University of London . Kao novinar radio u brojnim hrvatskim medijima, a najduže kao urednik informativnog programa Obiteljskog radija iz Zagreba (1999-2003). Dobitnik nekoliko novinarskih nagrada, uključujući godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva za najbolje uredjenu radijsku emisiju (2002) i priznanje Foruma 21 za doprinos slobodi medija u Hrvatskoj (2001). Od listopada 2003. radi u informativnom programu Hrvatske televizije, u redakciji Latinice.

«STARI MOST»

Umoran sam.

Već mi je skoro petstota.

Ali nisam umoran od godina,

one su ostavile svoj znak na meni

bez kojeg ne bih bio to što jesam.

Umoran sam od ratova.

Ah da. Ratovi. Vodili su se oni i previše,

tu – oko mene, na ovom hercegovačkom kamenu.

Doživio sam ih stotine. I bilo je svakakvih.

Ali nije bilo pravdenih.

Preživio sam ih.

Znali su ti ratnici tko sam i što sam.

Znali su da im trebam, i da ću trebati drugima.

Znali su da sam ja nešto više

od običnog, bijelog, hercegovačkog kamena.

A danas...

Danas sam umoran.

Ovaj zadnji rat,

rat u mome gradu,

rat u mome srcu

rat što razdvaja obale Neretve,

obale koje ja spajam,

Taj rat me i suviše umorio.

A, valjda će i on proći.

Valjda će zaljubljeni parovi

opet prelaziti preko mene

i otvarati srca jedno drugome,

meni,

i Neretvi.

I valjda će opet ponosni Mostarci

letjeti s mene u hladnu Neretvu.

Valjda će moj Mostar opet miran biti.

Izdržat ću ja i ovaj rat.

Ta on je samo jedan od mnogih,

iako prvi u kojem sam ranjen

I još će dugo, dugo

toplo hercegovačko sunce

grijati mene i one koji me pohode

Eh,

Tako ti je to u životu.

Nikad ne znaš što te čeka,

i tko zna što ću još sve doživjeti

u svom životu bez kraja.

Jer sagradiše me da budem vječan,

da budem svjedok vremena.

Tko zna,

Bit će opet jednom valjda mir,

i opet će...

Ahhh! Što?!

Ohh! Što se zbiva?!

Ajj! Pogođen sam!

Ah! Kako boli!

Aj! Opet. Ahh! I još jednom!

Ali, što?

Pa ja padam!

Rušim se!

Nestajem!

Ali, ne...

Nemoguće!

Ipak!?

Neeeee!!!

......

Ah, Neretvo! Sestro!

Što hlad sam ti pravio

već pola tisućljeća

Evo me sad na tvom dnu.

Molim te,

čuvaj mi grob u svojim njedrima,

i zaljevaj ga svojim suzama.

Umirem... Zbogom!

Eh, da! Da ne zaboravim...

Pozdravi mi... moje... Mostarce...

Unatoč svemu...

I reci im...

Da ih...

...volim!

Ilija Jandrić

(Zagreb – 21.11.93. – 12:30 h nakon što je HTV prikazala snimku rušenja Mosta)