|
|
RFE
Možete li da nam kažete šta znači taj Stari most, imajući na umu da se dosta evropskih zemalja, vlada, kulturnih institucija svjetskog kalibra okupilo na tome velikom projektu? Kome Stari most?
BOGDANOVIĆ
Mostara ne bi bilo da nije bilo toga mosta, bilo bi nešto drugo. To je jedna simbolična konstrukcija. To je grad sažet u jednu arhitektonsku formu, u jednu arhitektonsku frazu. Simboli imaju više snage, ponekad i konkretne snage. Ovdje, ovo je jedan pozitivan simbol. Ja mislim da će Most doprineti sad i ovom spajanju Mostara.
MATVEJEVIĆ
Nakon što su Evropa i svijet pokazali da ne prihvaćaju podijeljeni grad - spajanje ponovno Berlina je jedan veliki znak svijeta - nećemo pustiti Mostar. Onaj ko hoće biti prisutan u povijesti, onaj ko hoće biti kao narod povijestan, mora prihvatiti jedan kriterij svjetske povijesti. Svjetska povijest danas ne dopušta da se grad razbija i dijeli, grad koji je homogen, kojemu je taj most davao stanovitu homogenost. Taj most nije samo most koji spaja dvije obale. Taj most spaja na neki način simbolično Istok i Zapad. Istok i Zapad su se, Bogdane, i u arhitekturi Mostara pomirili. Tu su elementi civilizacijski koji su u pitanju. Onaj ko se bude opirao tome na drugi neki način, ne dopuštajući dalje da se spoji grad u svim svojim funkcijama, radi protiv sebe i radi protiv povijesti.
BOGDANOVIĆ
Bosna se ne sme dirati onako kao što se ne sme dirati nijedna država u Evropi, a svaka bi mogla da se secka, Francuska može da se seče... To je načelo opstanka Evrope. Tu nema priče.
MATVEJEVIĆ
Sigurno da je cjelovitost Bosne jedna stvar koja je istovremeno jedan ispit. Ispit jedan njihove političke razine, njihove političke svijesti. Kad neko kaže: “Imamo dva pluća kojima dišemo, a jedno pluće nam je ovdje u Srbiji, a drugo nam je Republika Srpska”, to je jedan stav koji vrijeđa. Ili pak drugo: “Naša Hercegovina pripada Hrvatskoj, to je naše.” Hercegovina pripada Bosni i Hercegovini. Republika Srpska, teritorij, Banja Luka, pripada Bosni i Hercegovini. Dayton je bio u jednom času nužan da se prekine bratoubilački rat. Dayton je danas u tom pogledu zastario. Treba organizirati tako da Bosna bude cjelovita zemlja, administrativno da se može srediti i da može početi funkcionirati i da može početi koristiti svoja bogatstva. Bosna je bogata zemlja.
RFE
Danas kada na prostorima ex-Jugoslavije svi govore o povratku kući, vas dvojica živite izvan svojih domova, u novim domovima, jedan u Rimu, jedan u Beču. Razmišljate li o povratku?
BOGDANOVIĆ
Ja sam dobrim delom u svojoj kući, jer sam u svojoj kući i u Sarajevu, i u Mostaru, i u Zagrebu, i u Kopru, i u Makedoniji, i u Novom Sadu. Ja sam još najmanje u svojoj kući u svom rodnom gradu.
MATVEJEVIĆ
Možda nam je kasno da se vratimo. Da li se vratiti ili ne? Ovo vrijeme, čini mi se, koristim bolje. Svoje vrijeme, svoje snage, koje su relativno male za ono što bi čovjek želio učiniti, čini mi se da sam mnogo bolje koristio što sam bio u tom proizvoljnom, voljnom egzilu, nego što bi bilo da sam ostao tu. Mi nismo izgnani. Mi smo otišli. Otišli smo dobrovoljno. Ostali smo vezani jednom vizijom na stvari koje su se dešavale u toj našoj zemlji, ne samo u Beogradu nego u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Nastavili smo je promatrati.
Razlozi odlaska su različiti. Kakva je bila situacija u jednom Beogradu posve zaraženom ideologijom? Ništa se nije smjelo kazati tu, ili se pak nije moglo objaviti lako nešto što bi odudaralo od onog što se tražilo da bude kazano. To je prisiljavalo da potražimo mjesto odakle možemo slobodno govoriti.
Za mene je, također, bila slična situacija u Zagrebu. Vidio sam jedno okruženje koje je pritiskivalo, tražilo stalno jedan nacionalni iskaz koji apsolutno meni nije odgovarao, barem takav. Vidio sam povratak ustaša u grad. Za mene tu, za moj govor, način govora, izražavanja nije bilo mjesta. Vidio sam da se kritički govor nalazi nekako pritiješnjen između izdaje i uvrede. Svaka riječ kritička u odnosu na vlastitu sredinu je izdaja - izdajnik. Svaka riječ u odnosu na drugu sredinu, recimo ja koji sam živio u Zagrebu prema beogradskoj sredini, je uvreda - “Kako možeš?” - sa svim mogućim implikacijama. Onda postaješ ustaša jer si kritizirao Srbe za nešto što ne valja. Ili pak postaješ četnik jer si kritizirao Hrvate u onome što ne valja.
Dakle, jedan kritički govor koji se našao između izdaje i uvrede, znate, našao se u jednom procjepu. Nije mogao funkcionirati. Izlaz je bio pomaknuti se. I mislim da je to jedan duboki razlog našega odlaska. Našli smo mjesto, platformu s koje možemo ipak gledati i govoriti.
BOGDANOVIĆ
Možemo li da se složimo da je egzil normalno stanje modernog intelektualca?
MATVEJEVIĆ
Apsolutno.
BOGDANOVIĆ
Svako treba da ide u egzil, pa da se menja, da se oseća u egzilu u svojoj sopstvenoj zemlji. Jer svi smo mi, ipak, preživeli već ekstradiciju u rođenoj sredini. To je jedno moderno stanje duha. Gledajte taj mladi svet: žena Izraelka, on Kanađanin, žive u Beču. I to je neka vrsta egzila.
MATVEJEVIĆ
Svijet teži prema tome. Budući svijet će biti sigurno jedan svijet u kojem će miješanje, zajedništvo, igrati jednu posebnu ulogu. Idemo prema tome.
|
